Prošao sam tridesetu, prilično uspješan, ali mi nešto fali. Imao sam savršenu curu oko dvadesete. Ali savršenu. Nema glupih prigovaranja,npr kad izađem sa drugovima da se zabavim, podrška, ali je znala i kritikovati, vjerovala je u mene, voljela me kao nikoga i to mi uvijek pokazivala. Bila je onako “nerdy” što se tiče filmova i igranja sony-a, a opet nije bila neki čudni frik. Talentovana za umjetnost, inteligentna. Svi su mi govorili koliko prelijepu curu imam! Imala je i mana, da ne pretjerujem, ali sve u svemu, bila je toliko bolja od mene… nešto najbolje na svijetu.
Bilo je problema, prepreka, ali ja sam trebao da budem taj koji će to da riješi. A ja? Eto, povrijedio sam je kao niko. Opraštala mi, ja radio gluposti, želio sam da zna s kojom sam, šta sve radim. Bahatio se, lagao.Da dođem do poente. Svi vi koji mislite da je bitno u mladosti imati tonu riba, biti slobodan,pazite.Tih 10 godina ludovanja ne mogu da se usporede sa životom pored one koju volite.A ja sam volio samo nju.
0 komentari :
Objavi komentar